Letnji praznici - Never forgiven story - Blog.hr
13.08.2008.
Letnji praznici

Gotova sam. Vratila sam se. Sa malim izmenama.





Šakama, koje su tako neodoljivo odisale mirisom sviježe kreme za ruke, protrljala sam umorne oči koje su žudile za snom. Udobnije se smjestivši u fotelji, bacila sam još jedan pogled k prozoru, no, primjetivši istu sliku kao i nekoliko minuta ranije, vratila sam se čitanju.

Raspust je bio monoton i dosadan. Često bih zatekla sebe kako žudim za domaćim zadaćama, iako ih u Hogwartsu nikad nisam radila, već ih sve uredno prepisivala od Dakote, koja ih je uvijek imala unaprijed urađene. Na moja često postavljena pitanja, ne primjer, kako zna temu koju će profesori zadati, nikada nije odgovarala. Često sam sumnjala u njene vidovnjačke korjene, iako joj to nikada nisam rekla.

Bio je ovo još jedno od onih tipičnih londonskih podneva, vruće je, ali opet ne osjećate prisustvo sunčevih zraka. Oblaci su bili stisnuti, a u zraku se kovitlala blaga magla. Ali ste opet ovo podne mogli nazvati ljetnim, bez obzira na oblake i maglu. Bilo je preko 40 stupnjeva, i sigurno jedan od najtoplijih dana u mjesecu.

Moja mala tavanska soba, koja se sastojala od kreveta sa rozom posteljinom, radnim stolom koga je prekrivala skupina papira i starih školskih knjiga, velike svijetiljke i stare fotelje, nije zadovoljavala moje principe i uopće nije bila zanimljiva. Međutim, nisam je često napuštala, iz čiste lijenosti. Da bih izašla negdje, do parka ili prodavnice, morala bih se presvući, a to je podrazumejvalo kopanje po mom kuferu, jer nisam imala ormar, gdje bih smjestila svu garderobu.

Bližio se dan odlaska u Hogwarts, iako se meni činio i dalje jako daleko. 1.09. je za mene bio jedan od najboljih dana u godini, kada sam ponovo, nakon dugog vremena, vidjela sve svoje prijatelje i pričala sa njima. Preko ljeta se nismo mogli čuti, iz jednostavnog razloga – ja nisam imala sovu. Oni bi meni poslali pisma po svojim sovama, ali im ja nisam odgovarala, iako sam tako želela. U tim pismima sam nalazila utjehu i prijateljske riječi. Veselilo bi me kada bih čula grebanje sovinih kanđi po prozorskom oknu. Često bih gledala u pravcu prozora, kako bih vidjela dolazi li neka sova.

Dane sam provodila u čitanju. Literaturu sam „posuđivala“ od svoje bake, koja je imala čitavu kolekciju čarobnjačkih knjiga u podrumu. To sam otkrila još prije, dok još nisam išla u Hogwarts, ali sam mislila da je to su to sektaške knjige i klonila sam ih se. Međutim, ovoga ljeta, kada sam napokon shvatila čemu služe te knjige, postala sam joj zahvalna. Znala sam da je ona vještica, iako nikada nisam imala hrabrosti da je upitam zašto mi to nije rekla.

Moj brat, Seth, na moju sreću, mi nije smetao. On je otišao na košarkaški kamp, na kojem se zadržava cijelog ljeta. Bila sam zahvalna tim ljudima, koji su ga držali dalje od mene. Dosta mi je bilo njegovih glupih komentara i podsmijavanja. Uvijek je bio bolji, uvijek je bolje rangiran, uvijek je bolje prolazio... uvijek me je živcirao.

„Sarah, možeš li mi skuhati čaj? Bole me sinusi.“, požalila sam se baki, koju sam srela na hodniku prizemlja.

„Naravno, Hallow.“, rekla mi je, skrenuvši pogled, kako bi izbegla susret sa mojim očima. Krenula je u kuhinju, dok sam ja produžila dalje, k dnevnoj sobi.

Lana i Mark su sjedili zavaljeni svako u svojoj fotelji, gledajući Euro News. Ušla sam, nasmijanog lica, sjednuvši na trosed. Nisu obratili ni najmanju pažnju na mene, te sam ih pozdravila.

„Zdravo, roditelji.“, sarkastično sam rekla, smjestivši se u udoban položaj.

„Zdravo, srce tatino.“, rekao je Mark, sarkastično mi uzvrativši. „Kako si danas?“

Znala sam da me mrze. Znala sam da ih svaki moj pokret i postupak nervira. Znala sam, pa čak i da sam popularna i slavna, da sam Newton, oni ne bi bili ponosni na mene. Znala sam da kada bi Seth cijelu utakmicu grijao klupu, oni bi bili ponosni na njega.

„I do pozicije na klupi treba stići...“, već sam zamišljala Lanu kako ga brani.

Ali nisam znala, nisam znala kako netko može mrziti vlastito dijete.

„Odlično.“, odogovorila sam mu, praveći se da sam zadubljena u riječi neke smiješne voditeljice koja je govorila o nevremenu u jugoistočnoj Indiji.
15:52 - Komentiraj { 35 } Print - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

komentari da/ne

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Neverending

„ Happiness can be found, even in the darkest of times, if one only remembers to turn on the light. “

She.

Nancy Hallow Deadhmort
Have no place to hide.




Never forgiven story.

Arhiva.

1. Letnji praznici


credits
duckdz. - x x x